Na današnji dan 7. studenoga 1991. godine jugo-četnički zrakoplovi bez ikakva povoda obrušili su se na Bizovac.

Povedeni istupima srpskih ratnih zločinaca i izvješćima u srpskim medijima kako se u Bizovačkim toplicama liječe i odmaraju hrvatski branitelji njihov prvi cilj bilo je rušenje impozantnog zdanja hotela „Termia“ u kojem je  tada boravilo više stotina gostiju.

Nakon punih sat i po vremena kasnije zračnim napadom neprijateljska avijacija pokušala je srušiti željeznički kolodvor. Ispaljeni projektili promašili su kolodvorsku zgradu da bi nasuprot nje teško oštetili više obiteljskih kuća. Na obiteljskim domovima Sudarevih i Ðerkijevih učinjena velika materijalna šteta koju su brzom intervencijom djelomično  sanirali prijatelji, rodbina i pripadnici bizovačkog ratnog odreda Civilne zaštite.

Treći brutalni i podmukao napad kao i prethodna dva navrata došao je iz smjera zapada. Zrakoplovi-ubojice pogodili su samo središte Bizovca u kojem je tada pored policijske patrole bilo puno mještana, putnika, prolaznika i radnika iz bizovačke Robne kuće. Nastao je metež, jurnjava i u paničnom strahu ljudi su zanijemili. I danas su na pojedinim zgradama u centru mjesta još uvijek vidljivi tragovi toga krvavog čina.. U jednom trenu pokošeni krhotinama avionskih projektila nevine živote su izgubili Josip Marinić, Josip Jurenac, Darko Kovačević, Slavko Vidaković, Tomislav Kranjčević, Derviš Grabus, Reza Vuković i jedanaestogodišnji Dragan Cvetković. Teške rane i na svojim tijelima trajnu invalidnost zadobili su Josip Andraković, Anđelko Stanić, Vinko Pintar, Pavo Duvnjak, Dražen Lacković, Ivan Ladišić, Spomenka Lacković, Franjo Plazonić, Dalibor Cvetković, Agica Sudar, Anica Pavić, Zlatko Štulac, Verica Glavaš, Milica Magušić, Damir Ivanović, Slavko Mateašić, Željka Galić, Zlatko Kajić, Marijan Parle, Antun Kraštek, Matija Kojundžić, Marija Ðerki i Baškim Saljiji.

Iako je od počinjenog zločina prošlo dvadeset i pet godina počinitelji ovog zlodjela nisu otkriveni i privedeni pred lice hrvatske javnosti i pravosuđa. Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća stradalim žrtvama u znak sjećanja na tragične događaje koji su se zbili 7. studenog 1991. odajemo  počast, a njihovim obiteljima iskazujemo iskrena sućut.

Istovremeno u svojim molitvama prisjetiti ćemo se i svih nestalih i poginulih hrvatskih branitelja koji su tijekom Domovinskog rata svoje živote položili na oltar neovisne i slobodne Republike Hrvatske. Svima njima neka je vječna hvala i slava!