Na području općine djeluje  OŠ Bratoljuba Klaića u Bizovcu koja u školskoj 2008/2009 godini ima 23 razredna odjela u kojima je raspoređeno 427 učenika.

Osnovna škola u svom sastavu ima četiri područne škole i to :
-    PŠ Brođanci
-    PŠ Cret
-    PŠ Habjanovci
-    PŠ Samatovci
 
„Pučka učionica“ osnovana je u Bizovcu 1852. godine, kao i u svim većim selima Valpovštine. U početku, učitelj je živio u nekoj zgradi vlastelinstva, a kada je izgrađen stan, preselio se u njega. Učitelj je na uživanje dobio i nekoliko jutara zemlje koju su obrađivali stanovnici sela, čija su djeca polazila školu. Osim vođenja nastave i školskih obaveza, učitelj je i orguljao u crkvi te seljacima pisao zamolbe prema općinskoj ili županijskoj vlasti. Osamdesetih se godina 19. stoljeća bizovačka „učionica“ zvala Opća pučka obospolna škola. Nastava se odvijala posebno za dječake i djevojčice, a trajala je tri godine. Na sličan su način djelovale i škole u obližnjim selima Habjanovcima i Brođancima, koje su šezdesetih godina 20. stoljeća postale, zajedno sa školama u Cretu Bizovačkom i Samatovcima, područnim školama bizovačke škole. Godine 1979. otvorena je školska zgrada s dvoranom koja i danas zadovoljava potrebe bizovačkog školstva. U školi postoje kabineti i specijalizirane učionice, kuhinja za tople obroke, a školu resi i zeleni okoliš. Od 1992. godine bizovačka škola nosi ime Bratoljuba Klaića, jezikoslovca i sveučilišnog nastavnika, rođenog Bizovčanina, poznatog autora sveprisutnoga Rječnika stranih riječi.

Po njemu se zovemo...

Bratoljub Klaić, pravim imenom Adolf Klotz, rodio se u Bizovcu 27. srpnja 1909. godine. Djetinjstvo je proveo u Bizovcu i Zagrebu gdje je polazio gimnaziju. Slavistiku je studirao u Zagrebu, Krakowu i Varšavi. Doktorirao je na području lingvistike s radnjom Bizovačko narječje na Sveučilištu u Zagrebu. Kao mladi profesor radio je neko vrijeme u Vukovaru i Osijeku. Nakon toga bio je profesor Hrvatskog književnoga jezika na zagrebačkoj Akademiji za kazalište i filmsku umjetnost, u zagrebačkim kazalištima i na radio postaji. Bio je bliski suradnik Branka Gavelle, a za vrijeme studija bavio se i novinarstvom. Prvi je saznao i objavio vijest o smrti Stjepana Radića. Napisao je izvrsnu knjigu studija i rasprava pod naslovom Između jezikoslovlja i nauke o književnosti kao i niz rasprava s područja akcentologije, dikcije i leksikografije. Djetinjstvo i dječaštvo u Bizovcu i Zagrebu opisao je neobično toplo i ljudski s mnogo podataka o školovanju, sjećajući se s nostalgijom svoje rodne Slavonije u zagrebačkom Forumu pod naslovom Jedno djetinjstvo u sjeni Stjepana Radića. Bavio se pisanjem književne kritike. Preveo je sve Sofoklove i Eshilove drame, kao i Vergilijevu Eneidu. Najširoj javnosti poznat je po svom životnom djelu Rječnik stranih riječi, izraza i kratica. Umro je u Zagrebu 1983. godine.