Povijest bizovačkog kraja


Od prapovijesti do početka 20.stoljeća, do znatnijih krčenja šuma i isušivanja močvara, sporo se mijenjao sastav života stanovnika bizovačkog zavičaja. Svejedno kojeg su stanovnici podrijetla u njihovoj prehrani kao i korištenju resursa nije bilo velikih razlika. Obrada zemlje te uzgoj životinja bili su tek dopunska djelatnost sakupljanju plodova, lovu i ribolovu. Naselja su podizana na povišenim gredama, prirodnim šumskim čistinama, te uz rub močvara i šuma. Komunikacija među naseljima bila je slaba pa su kontakti s globalnom civilizacijom bili rijetki, često i bolni, najčešće povezani ubiranjima poreza ili prisilnim sudjelovanjem u ratovima.

Najstariji nalazi iz Samatovaca i Željkovca pokraj Ladimirevaca, te iz Brođanaca i Novaka Bizovačkih potječu iz mlađeg kamenog doba i stari su približno 8000.godina.

Usporedimo li te nalaze, kao i nalaze iz brončanoga doba, koji su nađeni na lokalitetu Lepodrevci, sa alatkama koje su Bizovčani koristili u drugoj polovici 19.stoljeća i prvih godina 20.stoljeća, možemo zaključiti da je tehnološki razvoj ovog područja vrlo spor. Da li je u doba vladavine Rima niknulo koje gradsko naselje umirovljenih rimskih vojnika, nije poznato, no toponim Gradine u šumi pored Creta Bizovačkoga, te artefakti, osobito cigle, obvezuju da se prouči to područje. Sve su ljudske skupine živjele na istim lokalitetima bizovačkoga atara, osim, dakako, današnjih stanovnika.

Popis Požeškog sanđaka iz 1579. godine donosi zapis o selu Bisofzy s 8 kuća, koje je u vrijeme turske vlasti pripadalo kadiluku Osijek i nahiji Karas.

Današnji  Bizovac, Habjanovci i Brođanci planski su izgrađeni i nastanjeni u drugoj polovici 19.stoljeća. Na krčevinama su niknula i današnja naselja Cret Bizovački i Samatovci. Cerovac i Selci nastali su pored vlastelinskih majura. Na predjelu Ivanjska međa, povišenom platou koji se naslanja danas na Brondinački kanal, a nekoć na rukavac rijeke Kravice, oduvijek su postojala naselja.

Pretpostavka je da su Ivanovci, crkveni viteški red osnovan za vrijeme Križarskih ratova, imali ovdje kulu iz koje su nadzirali promet prema rijeci Vuki, ali i štitili svoje područje od agresivnih baruna Korođskih. Pored  kule zidane u kasnoromaničkom ili ranogotičkom stilu nalazila se crkva svetog Jurja, zaštitnika na međi vlastelinstva. Uzvisina na kojoj se nalazilo brođanačko groblje kao da je stvorena da se na njenim rubovima ugrade palisade i da se dio platoa osigura. Tu se nalazila zidana crkva Svetoga križa. Ruševine srednjovjekovnih utvrđenih objekata omogućile su pridošlicama za vrijeme osmanlijske vlasti, koji su bizovački atar osnažili koncem 17.i u 18.stoljeću, obilje građevnoga materijala. U  jednoj staroj crkvenoj knjizi stoji zapis da se naseljavanje današnjeg  Bizovca izvršilo u razdoblju između 1752. i 1755. godine  prisilnim preseljenjem stanovništva s okolnih salaša, koji su se nalazili na mjestima istoimenih njiva današnjeg bizovačkog atara.

Terezijanski društveni eksperiment stvaranja seljačkih kućnih zadruga te zabrana sakupljanja plodova i prisiljavanje seljaka na proizvodnju žitarica i krmiva, kao i plansko stvaranje naselja. I danas u arhivima postoje nacrti s upisanim etapama gradnje pojedinih objekata i preseljavanje stanovnika. Međutim, stanovnici koji  su živjeli, približno onako kako danas žive Bunjevci u Bačkoj-na salašima, pružali su otpor takvom načinu života pa su se našli na udaru vlasti. Krčene su šume, kopani odvodni kanali i isušivane močvare, građene su solidnije ceste i naselja su poprimila današnji oblik.

Naime, valpovačko vlastelinstvo je četrdesetih godina 18. stoljeća osnovalo poreznu općinu Bizovac unutar Petrijevačkoga distrikta, najniže jedinice županijske ovlasti. Bizovac je tada imao jasnu upravnu strukturu, kneza i njegove pomoćnike-stražare i poljare, koji su polagali prisegu, te administratora, kojeg je upućivalo Vlastelinstvo. Međe porezne općine Bizovac poklapaju se s međama današnje općine Bizovac. Godine 1831. osnovana je politička općina Bizovac, koja je osim prikupljanja poreza imala upravne ovlasti dok su sudstvo, vjerska pitanja, te pitanja infrastrukture bili  u rukama vlastelina, a ovlasti je nad tim općinama imala je i županijska skupština. Nakon likvidacije feudalizma općina je Bizovac dobila  njemačke službenike, Bachove husare, koji su trebali obaviti tranziciju iz feudalizma u kapitalizam. Međutim, njihova je½misija½propala zbog metoda koje su koristili. U drugoj polovici 19.stoljeća pa sve do početka Drugog svjetskog rata rukovodstvo  bizovačke općine brinulo je o infrastrukturi i rješavalo mnoge konkretne probleme. U Bizovcu je djelovao sud, osnovane su bikare, razvijalo se školstvo, građene su ceste, izvršeno je nekoliko komasacija, iskopani su odvodni kanali i isušene močvare. Kapilarnim i planskim naseljavanjem niknula su nova naselja, a postojeća su znatno osnažena. Obrada zemlje, a ne više sakupljanja plodova iz močvara i šuma postali su glavnim zanimanjem većine stanovnika. Gusaka i pataka, pa time i jaja, perja i mesa bilo je u obilju, osobito u Habjanovcima i Brođancima u kojima je donedavno bilo močvara. Uzgoj goveda poprimio je neslućene razmjere. Na području bizovačke općine paslo je desetak tisuća goveda te na tisuće svinja. Kao u vesternima koji oslikavaju život kauboja na Divljem zapadu, stoka je otpremana u klaonice vagonima. Utovar stoke te trgovina na sajmovima, osobito  na bizovačkom vašarištu, bili su generatori novčane privrede, ali i razlogom naseljavanja poduzetnika i trgovaca, većinom Nijemaca, Židova i Čeha. Oni su uz učitelja,liječnika, činovnika vlastelinstva, bogatije Bizovčane, te one koji su radili u općini, poštanskom uredu ili rukovodili željeznicom na koju je prvi vlak stao1894.godine, bili viši sloj. Dakako da su se grofovi Normann slabo družili s njima i ostalim Bizovčanima. U Bizovcu je bilo tridesetak obrtnika, nekoliko trgovaca i gostioničara. Djelovala je Mljekarska zadruga, Pčelarska podružnica, Pučka knjižnica, Pogrebno društvo, Dobrovoljno vatrogasno društvo, nogometni klub, Hrvatski sokol,  te mlin i ciglana. Sluge totalitarnih režima, ustaškoga i nacističkog za vrijeme Drugoga svjetskog rata, te socijalističkog od 1945.do1990.godine učinili su Bizovčanima velike nepravde. Zakočili su gospodarski i društveni razvoj, proveli upitno opravdane eksperimente u školstvu, zadirali u područje vjere pa čak izbrisali pojedine etničke skupine. Nakon svršetka rata u odmazdi su nastradali gotovo svi bizovački Nijemci, a bizovački kraj priključen je  upravnoj ovlasti Valpova. Elektrifikacija Bizovca je dovršena šezdesetih godina 20.stoljeća, a plinofikacija, vodoopskrba, te stabilna i mobilna telefonija dovršeni su prije nekoliko godina u cijelosti. Općina u Bizovcu obnovljena je komunalnim ustrojem Republike Hrvatske 1993.godine.